Sta ce mi ime
Sledeca numera posvecena je svim devojkama ovoga sveta.Za sve one kojima nikad niko nije posvetio ni jednu pesmu.
Dnevnici su namenjeni da ono sto nas muci,raduje,boli stavimo na papir (danas elektronski papir) i resimo to ili samo da postoji na jednom mestu i da nas podseca na ono sto je bilo.Jer dosta toga zaboravljamo na putu odrastanja.Zasto zurimo da odrastemo?Zasto ne mozemo da vecito budemo mali i da nam je jedina briga kako uraditi sve sto nas cini srecnim?Upisujemo srednju skolu sa 15. godina.Sta mi znamo sa 15. godina a traze od nas da odlucimo o tome kako cemo zaradjivati u zivotu!A kada upisujemo fakultet sta opet znamo sa 19.godina.Znamo da nije sve onako kako izgleda.Strasno je kako do pre samo dva meseca sedeli smo u skolskim klupama,sada se rastajemo i postajemo odrasli.Kada me budu pitali gde mi je mladost reci cu ostala je u skoli.Najgore kada ucite nesto sto ne volite,kada ceo svoj zivot predodredjujete tome,ustvari najgore je kada ne znate cime biste voleli da se bavite,sta vas privlaci.Kada vam je dosta svega i treba vam jedan dug odmor na nekom pustom ostrvu.Mozda je ipak gore kada mislite da vas niko ne razume,mozda je zbog toga sto nikome niste rekli.Kada svake noci smisljate u glavi svoju buducnost i kako sve da izvede pravilno.Ipak,mislim da sam samo zaboravila sta volim i sta zelim za sebe a mozda sam se samo pomirila sa cinjenicom da to sto zelim u ovoj drzavi je neostvarivo.I tako generacijom za generacijom sve je vise razocaranih mladih ljudi.
Za kraj mislim da treba da se zaljubimo,zivot je tako definitivno laksi :D